Ferman iz 1853. godine kojim sultan Abdul-Medžid katoličkim predstavnicima crkve obnavlja sve privilegije (oslobađanje od desetine i slično) date od strane ranijih sultana. Katoličkoj crkvi i sveštenicima se jamči sloboda ispovijedanja vjere i sigurnost života i imetka.
(BIH-ATKT/OZ – 19 B/F)
Ugovori sultana s katolicima nisu bili sklapani na razini Carstva, nego individualno, zasebnim ugovorima s različitim katoličkim zajednicama u različitim dijelovima osmanske države. Skupine katolika dobivale bi tzv. garantna pisma ili jamstva sigurnosti pod imenom aman, kojim su im se jamčile sigurnost života i imovine te vjerske slobode. Aman se potom uobličavao u ahd ili ugovor, odnosno ahdnamu, carsko garantno pismo. Istim imenima nazivala su se i garantna pisma za nemuslimane iz stranih država koji su dolazili u islamske zemlje kao trgovci, hodočasnici ili diplomati. Ahdnama je naziv i za međudržavne ugovore sklapane sa zapadnoeuropskim državama, u velikoj mjeri trgovačkog karaktera, ili pak mirovne ugovore.
Osim katolicima, ahdname su nekada izdavane i pravoslavnim kršćanima te pripadnicima Armenske crkve u Jeruzalemu. Nakon primitka ahdname domaće nemuslimansko stanovništvo dobivalo je status “zimija”, odnosno podanika islamske države koji su uživali temeljna prava poput lične slobode i sigurnosti, sigurnosti imovine i vjerska prava u okviru šerijatskih ograničenja.
Položaj katolika Osmanske Bosne (današnje Bosne i Hercegovine) bio je također zasnovan na ahdnami koju je Mehmed Osvajač izdao bosanskim franjevcima u Milodražu nakon ili tijekom osvajanja Bosne, 28. maja, vjerovatno 1463. godine.
