Carska naredba iz 1643. godine, upućena gračaničkom kadiji, a koja je uslijedila nakon žalbe nekog Muharema da mu Muhamed, kao vlasnik zemlje koju on obrađuje, traži da mu plaća desetinu iako je to ranije bila ćesimska zemlja. Nakon provjere u defterima, zemlja ostaje ćesimska, jer sadašnji vlasnik ne pristaje da se pretvori u desetinsku, a kadiji se naređuje da ubuduće ne dozvoli takve postupke.
(BIH-ATKT/OZ – 14 B/F)
Porezi (od arap. “dariba, dara-ib”) i nameti u Osmanskom carstvu vrlo su složeni. U prvim stoljećima broj poreza bio je znatno manji, a tijekom razvoja i opadanja Carstva njihov se broj umnožio. S obzirom da se porezima nisu mogli pokriti ukupni troškovi države, u nekim pokrajinama Carstva uvedeni su drugi različiti nameti, pristojbe i novčane globe pod imenom “rusum-i orfiye”, koje je raja plaćala na posjed, prihode od zemljarine, stočarstva te na trošarinu. Potkraj Carstava bilo je osamdesetak takvih poreza, a država od njih nije imala neposrednu korist.
Ušur ili ušr doslovno znači desetinu, deseti dio, a kao pravni pojam to je opći naziv za sve naturalne, feudalne poreze na proizvode poljoprivrede, vrtlarstva, vinogradarstva, pčelarstva i rudarstva. Muslimani, prema šerijatskom pravu, daju desetinu proizvoda sa zemlje, ali to nema značenje poreza (harača), jer se desetina smatra vjerskom obavezom kao zekat i troši u socijalne svrhe.